Djeca I mladi se u periodu odrastanja suočavaju sa velikim brojem problema medju kojima je I vršnjačko nasilje.Bullying ili vršnjačko nasilje raširenije je nego ikada i to je zato što živimo u prilično nasilnom društvu pa dječje izrugivanje, gurkanje, ismijavanje ili ignoriranje odrasli rijetko vide kao nešto više od običnoga dječjeg nestašluka.Problem o kojem se ne govori dovoljno. Nažalost za neku djecu prekasno ali za nove generacije korisno I bitno.
Mnogi smatraju da se njegovom djetetu ne dešava takvo nešto, jer roditelji današnje generacije žive ubrzan tempo I ne primjećuju promjene na svojoj djeci, u njihovom ponašanju I ophođenju prema drugima.
Zlostavljano dijete se srami toga što mu se događa i vrlo teško o tome govori.
Cilj svih organizacija I priča vezanih za ovu temu je baš taj da roditelji I odrasli počnu obraćati pažnju na djecu jer u osjetljivim godinama, period zlostavljanja I nasilja može biti traumatičan.
Postoje različiti oblici nasilja od strane vršnjaka, koji ostavljaju fizičke i psihičke posljedice.
Nasilje može biti verbalno I fizičko.
Rješavanje ovog problema je jedan od najvećih izazova za obrazovne institucije 21. vijeka.
Da nasilje među mladima postoji potvrdila nam je I pedagogica cazinske Gimnazije Almira Begić. “U našoj školi ako postoji nasilje onda je ono uglavnom verbalno a mi ga preveniramo na način da na časovima odjeljenske zajednice govorimo o tome, a obavljamo i pojedinačne razgovore sa učenicima”, istakla je pedagogica Begić.
Vršnjačko nasilje ostavlja psihološke poteškoće na djecu koja su izložena nasilju. Ako se djetetu ne pomogne to može zauvijek da obilježi ličnost djeteta koje trpi nasilje.
Ankete u kojima su učestvovali profesori I učenici cazinske Gimnazije provedene su prošle godine od strane učenika 3-ih razreda.Oni su na času demokratije detaljo istraživali problem nasilja i prezentirale rezultate ankete koja je provedena na 400 učenika osnovnih i srednjih škola u Cazinu. Na osnovu rezultata ankete koje nam je prezentirala učenica Sara Porčić, preko 80 % učenika je odgovorilo da u njihovoj školi postoji neka vrsta nasilja a ono što je poražavajuće jeste da je u anketi preko 30 % učenika odgovorilo da je bilo žrtva neke vrste nasilja a da to nikad nisu prijavili. Isto tako gotovo 50 % učenika u anketi je odgovorilo da školu ne smatra potpuno sigurnim mjestom za zaštitu od nasilja. Ismijavanje, zadirkivanje i davanje pogrdnih imena su najčešći oblici nasilja koji su po anketi prisutni među cazinskim učenicima.
U anketi su učestvovali i profesori koji su u postotku preko 60 % se izjasnili da imaju saznanja o nasilju u školama, a na njegovom suzbijanju, kako su se izjasnili, najviše rade razgovarajući sa učenicima na časovima odjeljenske zajednice, kao i pojedinačnim razgovorima sa učenicima.
Ako je pak vaše dijete nasilno, rjesenje nije galama, fizički obračun I sl. Potrebno je sa djetetom razgovarati o tome, vidjeti o čemu je problem I
pokušati svim silama rješiti taj problem.
Nagradite dijete kada vidite da se trudi i reagira nenasilno, jer nije
sve u kaznama I zabranama.
Razgovarajte sa djecom I obratite pažnju kada mediji govore o ovoj temi.
Šutati, trpiti nasilje, nije u redu I nikom ne donosi dobro.Pričaj o svom iskustvu,
nekome ćeš sigurno pomoći da prebrodi taj teški period.Podignimo svijest drugih I svijest u sebi vezanih za ovu temu.
Stop vršnjačkom
nasilju.
Priča rađena u sklopu projekta „Pozitivna Krajina-Škola novinarstva“
Autorica: Vanesa Nuhanović
