Etnolozi su definirali tradiciju kao način ponašanja i djelovanja duboko u prošlosti, ponašanje koje je svojim ponavljanjem prešlo u navike i običaje zajednice. Tradicija je oduvijek imala ogromnu važnost kako za pojedinca, tako i za cjelokupno društvo jer je ona vid identiteta jednog naroda. Upravo zbog toga, čuvanje tradicije i običaja u ovom modernom i tehnologijom obojenom vremenu gdje se čovjek prilagođava modernom, te nesvjesno zaboravlja svoju tradiciju, je izrazito važno. Čuvati tradiciju, naročito onda kada je bogata onoliko koliko je naša, počev od one usmeno-književne, odnosno bošnjačkih lirskih pjesama kakva je sevdalinka s kojom se savršeno sljubljuje tradicionalni ples- folklor. Folklor je spoj tradicionalne pjesme, nošnje i nakita, ali u svemu tome najvažnija je ljubav što nam je rekla i sama Zemira Kapić, predsjednica udruženja ”Ašik kaldrma” koje njeguje ono najizvornije.
”Folklor je prvenstveno ljubav, to moraš voljeti, naći se u tome i biti dio toga. On spaja tradiciju, ono što smo bili i ono što ćemo biti, on je nešto što izgradi karakter prvenstveno djece, baziram se na djecu jer tako mogu steći samo nešto pozitivno. ”
Iako u tradiciji Bosne i Hercegovine pronalazimo najrazličitije motive počev od književnosti, plesa, izrade ćilima, tkanja i veza, pa do ašikovanja ili komušača koje je predstavljalo jedan vid društevenog događaja, ono čemu se najviše pažnje pridaje svakako je naša tradicionalna kuhinja. Bosanska kuhinja se razvijala pod brojnim uticajima Istoka i Zapada. Mnoga jela su nastala pod uticajem mediteranske, orjentalne i istočne kuhinje, ali način služenja i spravljanja hrane vremenom su se stopili u tradiciju i oblikovali jedan zanimljiv spoj. Pite, ćevapi, dolme, hurmašice- sve je ovo ono što redovno oduševljava turiste, ali i nas same. Šta je to što je još ostalo specifično za naš kraj i kako su to nekada naše nane dočekivale goste, pričala nam je Dijana Koštić članica istoga udruženja, gdje se uz folklor često spravlja i uživa u tradicionalnim jelima i poslasticama.
”U današnje vrijeme se izgubila tradicija jer u dosadašnje vrijeme je bilo drugačije. Naše majke su uvijek imale sve spremno ako dođu nenadani gosti,uvijek su bili spremni kapci, jufke za pitu i lušnicu , uvijek je bilo da se nađe ručak iako se niko nije najavljivao i nije se znalo ko će doći; niko nije otišao a da nije ručao.”
Ove godine u sklopu manifestacije „ Kladuško ljeto“ smo imali priliku uživati u tradicionalnim jelima, domaćim džemovima i sokovima koje Šerif Hušidić i njegova supruga Derviša s ljubavlju i pažnjom pripremaju, a usput se upoznati s pomalo zaboravljenim komadima namještaja i pomagala kao što su kredenac, sofra, bešika, stara mašina za šivanje, koje upravo njih dvoje prikupljaju i čuvaju za neke buduće naraštaje. Naši ljudi odlaze živjeti drugdje, žive među drugim narodom i običajima pa samim tim polako, svjesno ili nesvjesno, zaboravljaju svoje i donose nešto tuđe, a za sve to ,smatra Šerif kriv je ubrzani način življenja.
”Najveći problem vidim u načinu života, danas je ubrzani način života, prihvatamo sve ono što nam Zapad servira i nudi što nije loše jer trebamo ići u korak s vremenom. Međutim mnoge one fine stvari se gube, npr.pojam kahve, hajmo popiti kahvu pod tim se misli na nešto puno šire, to je bio pravi događaj-stavi se voda, pa krcka, kafa se poprži pa samelje, pa se kafendiše, a danas je sve završeno u pet minuta i svako ode svojim pravcem.”
Iako modernizacija, te sve ono što nosi ovaj vijek ne znači nužno zlo, naprotiv sada imamo mogućnost pomoću jednoga klika obogatiti svoje znanje, pročitati nešto novo, pa i pronaći recept za neko staro tradicionalno jelo, nužno je poznavati samoga sebe, upoznati se s onim što naša država i kraj u svojoj baštini čuvaju da bi je i drugi pomoću nas vidjeli u svim njenim vrijednostima. Bez obzira na život u modernom dobu i uživanju u svim mogućnostima i lakoćama koje nam nudi, dužnost i obaveza mladih generacija jeste da se angažiraju i rade na očuvanju svoje tradicije da bi i budući naraštaji znali ko su i kako su živjeli oni prije njih.
Priča urađena u sklopu projekta ”Pozitivna Krajina-Škola novinarstva”.
Amra Omeragić/Trend radio
