Još jednom su uspjeli da uznemire ovu zemlju.
Činjenica da ovu zemlju vode i našu i našu sudbinu kroje ljudi kojima je lični interes ispred svega bolna je. Još je bolnije to da jedan takav zaprijeti nestankom jedne zemlje i ne desi se ništa.
I šta da ja, kao mlad i perspektivan čovjek očekujem od ove zemlje? Šta očekujete od jednog mladog čovjeka koii misli o svojoj budućnosti? Da pogne glavu i čeka, kao ostale ovce, na klanje. Krivo mi je, ogorčen i nezadovoljan sam stanjem u kojem se nalazimo kao zemlja, kao narod, kao građani. Niko me nije učio da mrzim, a znam da postoje ljudi koji svoju djecu ubijaju učeći ih mržnji. Ali ipak i ja mrzim nešto. Mrzim to što šaćica ljudi manipulira ovim narodom i što smo svi mi predmet nečije igre. Mrzim to što se neko igra mojom sudbinom i sudbinom mladih i perspektivnih ljudi ove zemlje.
Mrzim to što nasjedamo na provokacije i na budalaštine koje se podmeću da bi se produljila stagnacija ove zemlje. Ljudi su čudni. Šalju najotrovnije strijele na zemlju koja ih hrani. Takvima poručujem sljedeće:
Ne trebaš tragati, sve ti je tu. Okreni se oko sebe i pogledaj stare gradove, stećke, mostove, bogomolje i hramove. Ne znam da li si slijep pa ne vidiš da na istom komadu zemlje stoje. I ne znam da li si gluh jer ne čuješ kako korake ti broje. Ljudi su doista prolazni, ali ova zemlja traje. Trajala je i prije mene i tebe. Trajat će i poslije nas. A mi? Mi ćemo nestati, poslije nas će doći neko drugi, treći. Vjerovatno se neće ni misliti o nama. Pa zašto se mali čovječe trudiš da uništiš nešto što je mnogo veće od tebe?
Trend radio/Sejman Rekić
