Sarajevo je 1.425 dana bilo pod opsadom, a jedna od stvari koja ih je spašavala bila je ljubav. Uprkos granatama, strahu, preživljavanju u teškim uvjetima, ljubav je pobjeđivala.
Ona je postala simbol nade i svjetla. Mnogi su parovi u tom teškom periodu nastavili graditi svoje živote, bez obzira na sve prepreke koje su ih okruživale, držeći se za ruke i jednostavno – voleći.
U skloništima, dok su iznad glava zujale i eksplodirale granate, organizirana su vjenčanja koja, iako skromna, donosila su radost svima.
Ljudi se nisu obazirali na prepreke, samo su uživali u svojim pričama, koje su sami pisali i pričali hrabro suočeni s prijetnjama. To je bila jedina stvar koja im je mogla pružiti utjehu.
Sigurni smo da bi priče o ljubavima pod opsadom Sarajeva napunile cijelu jednu biblioteku, a iako je ona najveća – Boška i Admire, odnosno naših “Romea i Julije”, ispričana cijelom svijetu, neke su ostale prešućene, možda i zaboravljene.
Izvor:Avaz.ba
