Na današnji dan 1945. godine, “zajedničkim naporima i žrtvama sarajevskih patriota – Srba, Muslimana i Hrvata” oslobođeno je Sarajevo.
Arheološki je dokazano da je u Sarajevu bilo života još u prahistoriji, ali je njegove gradske temelje postavio bosanski sandžak-beg Isa-beg Ishaković u 15. vijeku, kada postaje prepoznatljiva urbana cjelina, čiji razvoj u kontinuitetu traje do danas.
Godine 1457., Isa-beg je podigao džamiju koju je poklonio sultanu Mehmedu II Fatihu, po kojem je dobila ime Careva, a potom i upravno središte dvor – saray, po kome je grad dobio ime. Saraj je uništen još u vrijeme Osmanskog carstva, a na njegovom mjestu podignuti su vojni logor i kasarna. Historijski izvori lociraju Saraj na mjesto gdje se danas nalazi zgrada Ministarstva odbrane Bosne i Hercegovine.
Vakufnama Isa-bega Ishakovića
I Careva džamija i Saraj nastali su prije 1462. godine, kada je napisana Vakufnama Isa-bega Ishakovića o izgradnji njegovih zadužbina, najstariji izvor za proučavanje Sarajeva, u kojoj su pobrojani objekti koji će biti podignuti, kao i način na koji će oni biti održavani. Vakufnamom je Isa-beg prije 563 godine formirao osnove budućeg šehera, glavnog grada Bosanskog sandžaka, kasnije ejaleta, a danas države Bosne i Hercegovine.
Sarajevo je u svojoj historiji trpjelo mnoge nedaće. Jedna od najvećih je pohod Eugena Savojskog, koji je krajem 17. vijeka opljačkao i do temelja spalio Sarajevo koje je tada bilo jedan od najvećih gradova na Balkanu.
Nakon što je Austro-Ugarska okupirala Bosnu i Hercegovinu 1904. godine, sarajevski orijentalni štih susreo se s evropskim. Austrougari su industrijalizirali Sarajevo, uveli nove stvari u grad, pa je Sarajevo postalo prvi evropski grad s tramvajem. Gradile su se škole i kulturne institucije. U to vrijeme sagrađen je i Zemaljski muzej.
Izvor:Avaz.ba
