Dok popularne turističke destinacije u susjedstvu Bosne i Hercegovine i dalje širom Europe privlače horde turista tokom cijele godine, malo istočnije, u BiH, mnoga mjesta se često zanemaruju, što je, smatra autorica putopisa objavljenom u britanskom Telegrafu, nepravda za ovu predivnu zemlju. Pažljivo odabranim riječima opisala je svoj boravak u BiH, a u jednom autorskom tekstu pokušala je opisati sve njene ljepote koje su je ostavile bez daha.
Kako ističe autorica putopisa Laura Sanders, nadahnuta potcijenjenom reputacijom zemlje, ali i činjenicom da boravak u BiH košta manje od pola cijene najbliže hrvatske alternative, odlučila se za sezonski bijeg u našu zemlju i nije tražila dalje od ovog “balkanskog autsajdera”.
Grad čuvara mosta
Očarana Mostarom, Saunders kratko podsjeća na tešku ratnu historiju hercegovačkog grada, ali i na njegovo buđenje u postratnom periodu.
Ističe šarenilo i multikulturalnost hercegovačkog bisera, sa džamijama, crkvama, katedralama i sinagogama smještenim u neposrednoj blizini Starog mosta. Zadivio ju je pogled s minareta Koski Mehmed-pašine džamije iz 17. stoljeća, za koju kaže da je veličanstvena.
“Nakon što sam se popela uskim stepenicama minareta, bila sam nagrađena nenadmašnim pogledom na Mostar i okolne Dinarske Alpe. Pet puta dnevno tamo počinje ezan i preplavljuje dolinu, budeći svoju braću da se pridruže namazu dok odjekuje nizvodno”, opisuje britanska reporterka. Trenutak je zabilježila video zapisom i objavila ga na svom Instagram profilu.
Dalje predlaže uživanje uz pogled na Terasi uz Neretvu i to u jesen, kako bi izbjegli nevjerovatne ljetne vrućine, ali i borbu za stol s pogledom.
Nedaleko od Mostara nalaze se Blagaj i Počitelj, za koje smatra da su vrijedni posjete, ali i park prirode Kravica, koje je nazvala “odgovorom na Nijagarine slapove”.
Recepti stari 500 godina
Saunders se osvrnula i na bogatu bosanskohercegovačku kuhinju.
“Bosanska hrana je izdašna koliko i jeftina – savršena jesenska hrana. Osmanlije su ovdje ostavile svoj pečat kao što su učinile i u grčkoj i turskoj kuhinji, a temelj svakog bosanskog jela koje poštuje sebe je jednostavnost”, ističe i dodaje kako je za sve posjetitelje koji dolaze po prvi put obavezno da probaju ćevape i pitu, i to uz luk i ajvar.
Uz bosansku kafu ili sarajevsko pivo, najveći račun kojeg je platila bio je ne viši od 5 funti, dok je za mnogo manje u Dubrovniku plaćala i četiri puta više.
Gdje istok susreće zapad
Saunders je put dalje odveo u Sarajevo, za kojeg kaže da je otomanska prijestolnica i ništa manje neobičnan grad od Mostara.
Iako je bh. glavni grad dosta veći od Mostara, uz jeftini gradski prijevoz nije bilo teško obići njegove znamenitosti, navodi.
“Počela sam istraživati u starom gradu i pronašla mješavinu veličanstvenih otomanskih ostataka, sinagoga, crkava i austrougarskih kuća, užurbanog bazara i tradicionalnih kafića duž popločanih ulica. Mnogi posjetitelji odlučuju se zaputiti niz put uspomena prateći zvuk zveckanja metala do Kazandžiluka, poznatijeg kao ‘Ulica kazandžija’. Ovdje obrtnici vješto prerađuju bakrene ploče u setove za kafu, lampione i razne sitnice kao što su to radili stoljećima prije. Odatle, brza 20-minutna šetnja uzbrdo do Žute tabije iz 18. stoljeća nagradila me još jednom povoljnom stanicom za kafu s pogledom na cijeli grad – a oštre jesenske temperature bile su dobrodošle za pješačenje”, navodi britanka u slikovitom opisu dojma kojeg je na nju ostavio glavni grad BiH.
Ratne rane
Nezobilazan je bio i osvrt na protekli rat, koji je ostavio tragove na zemlji.
Predlaže posjetu ratnim muzejima u Sarajevu i Mostaru da biste razumjeli što se ovdje dogodilo sredinom 1990-ih, ali da biste dobili stvarni uvid, razgovarajte s nekim lokalnim stručnjakom.
Mostar na CNN-ovoj listi 15 najljepših manjih gradova u Evropi
Saunders je za vodiča odabrala bivšeg oficira Armije RBiH, koji sada vodi ratne ture, upoznavajući turiste sa svim onim što su građani BiH iskusili tokom rata. Također, razgovarala je s parom koji je u genocidu izgubio preko 70 članova bliže i šire porodice. Kaže kako se razgovor vrtio od toga kako su pronalazili ostatke svojih bližnjih, do nekih svakodnevnih tema kao što su nogometne utakmice.
U tome je, ističe i snažna poruka turistima: primite k znanju rat, ali nemojte se zadržavati na njemu.
A njen sugovornik dodaje: “Moramo podijeliti ono što se dogodilo ovdje, ali Bosna je puno više od toga”.
Divlji konji i prašume
Saunders nije propustila spomenuti ni prirodne ljepote Bosne i Hercegovine.
“Otprilike 40 posto Bosne prekriveno je borovim, bukovim i hrastovim šumama – potcijenjeni teren za planinarenje, biciklizam i kampiranje u hladnijim jesenskim klimama. Najpoznatiji je Nacionalni park Sutjeska, blizu crnogorske granice, tri sata od oba grada”, ističe i dodaje kako se na tom području nalazi jedna od dvije ptreostale prašume u Europi i najviši vrh zemlje.
Od oktobra, dodaje, šume su obučene u svoje najljepše boje.
“Kad se odrazi u planinskim jezerima, čudna je sličnost s kanadskom divljinom. Neobičnija je, možda, rastuća nacionalna populacija divljih konja – pogledajte ih na foto safariju na visoravni Kruzi iznad grada Livna za trajno sjećanje na ovo neočekivano europsko utočište”, kaže na kraju.
Izvor:N1
