Delila Veladžić je vesela i razdragana dvadesetdvogodišnja djevojka iz Velike Kladuše, koja je slijepa od rođenja. Zbog trajnog invaliditeta bila je prinuđena pohađati specijalnu osnovnu i srednju školu za slijepu i slabovidnu djecu i omladinu u Sarajevu, gdje je zbog životnih okolnosti i školovanja provela veći dio života. U Sarajevu je završila srednju fizioterapeutsku školu, a prije nekoliko mjeseci u svom rodnom gradu otvorila je Masažni studio „Lily“. Ta odvojenost od kuće, kako nam je rekla Delila, vjerovatno joj je pomogla u životu pogotovo kad je u pitanju samostalnost u obavljanju osnovnih radnji neophodnih u životu.
„Veliku zahvalnost za svoju današnju samostalnost dugujem svojim roditeljima i nastavnicima, koji su nas pored redovne nastave, učili kako postati samostalan i ja sam im zbog toga izuzetno zahvalna“, rekla je Delila.
Poslije završene srednje škole Delila je počela studirati, ali je zbog neprilagođenosti naših visokoškolskih ustanova slijepim licima bila prinuđena napustiti fakultet, međutim još je nije napustila želja da se vrati u Sarajevo i da možda ponovo počne studirati. Kako nam je rekla ne zna gdje će je život odvesti.
U poslu koji trenutno radi, kako nam je rekla, uživa u pravom smislu riječi. Problem joj ne predstavlja to što je slijepa, ima dosta klijenata koji dolaze kod nje već nekoliko puta što znači da su zadovoljni uslugama koje im pruža.
„Ima onih koji se iznenade kad dođu i vide da sam slijepa, pa me pitaju pa kako to. Kad se uvjere da nemam problema kod masaža, opuste i na kraju izlaze zadovoljni“
Po svemu onome što se smo vidjeli Delila je djevojka za koju ne postoje prepreke a ohrabrujuću poruku je uputila svim onima osobama koji imaju određeni invaliditet. „Nikad se ne predajte i nikad nemojte govoriti da nešto ne možete. Većinu životnih prepreka pokušajte riješiti sami, budite komunikativni i veseli jer se na taj način lakše rješavaju životni problemi“.
Masažni studio „Lily“ počeo je sa radom prije nekoliko mjeseci, nalazi se u Velikoj Kladuši u naselju Joše.
Delila Veladžić je najbolji primjer da trajni i teški invaliditet ne mora biti prepreka za ostvarenje nekih svojih ciljeva. Ono što svima nama bez invaliditeta treba, jeste malo više uvažavanja invalidnih osoba i da se prema njima odnosimo bez predrasuda koje nemaju mjesta. Kada vidite bilo koju osobu da hoda sa bijelim štapom, pomozite joj, odnosite se prema njoj ljudski i sjetite se ove priče o Delili, uspješnoj fizioterapeutkinji iz Velike Kladuše.
Priča rađena u sklopu projekta “Pozitivna Krajina-Škola novinarstva”
Ajla Džanić/Trend radio
