To da su na brojnim građevinskim projektima u našoj zemlji angažirani radnici iz Nepala, Bangladeša, Pakistana i drugih zemalja, a da naši kuhari i konobari više neće da rade u BiH ni za evropske plaće – nije vijest.
Slobodni dani
Poznato je da se sve više firmi suočava s hroničnim nedostatkom radnika, pogotovo u sektoru građevinarstva, ali i da ih poslodavci ne mogu više privući samo „dobrim“ plaćama.
Tako radnici sve više, osim materijalne sigurnosti, traže adekvatne uvjete rada, razne stimulacije, poštivanje radnog vremena, slobodne dane…
Svjesni su toga i u jednoj od najvećih građevinskih kompanija u BiH, širokobriješkom „Heringu“, koji broji više od 300 radnika i gdje je zastupljenost stranih trenutno zanemariva. Iako je prva stavka plaća, kako nam objašnjava Amela Drežnjak, voditeljica upravljanja ljudskim potencijalima u ovoj kompaniji, bitni su i specifični uvjeti rada u tom poslu.
– Mi, također, dajemo naknade za otežane uvjete rada. Cijenimo gdje naši radnici rade, jesu li na terenu, je li u pitanju rad na visini od 25 metara i više, je li to rad u tunelu, dakle, to se dodatno boduje i automatski utječe na visinu primanja. Također, bitna je percepcija pravednosti u organizaciji, da radnik zna da je pošteno plaćen u odnosu i na svoje kolege i na konkurenciju – kaže nam Drežnjak.
Usto, bitno je radno okruženje, ali i, kako dodaje, napredovanje u karijeri, kako od pomoćnog radnika do majstora, grupovođe ili poslovođe tako i od inžinjera do voditelja gradilišta. Jer, kako naglašava, mora se napraviti i stimulativno i karijerno poslovno okruženje za pojedince.
Sve drugačije
Osim toga što ljudi traže zadovoljavajuća primanja, jasno je da traže i slobodno vrijeme. U tom smislu turnusi se dosta mijenjaju u odnosu na protekle godine.
– S obzirom na to da smo takva grana, moramo se više baviti, takoreći, i privatnim situacijama naših radnika nego firme koje nemaju terenaca i izazova kao mi – govori Drežnjak.
Majstori otišli
– Kakva je slika u građevinarstvu, govori činjenica da brojne naše firme imaju između 15 i 30 radnika. Tek rijetki imaju stotinu i više. Radne snage nema, majstora nema, otišli su ponajviše zbog političke i ekonomsko-socijalne situacije – kaže predsjednik Sindikata građevinarstva i industrije građevinskog materijala FBiH Murat Škamo.
Da bi zadržali radnike, posebno one koji su odvojeni od svojih porodica, poslodavci sve više prakticiraju produženje slobodnih dana.
