Neku večer smo imali priliku slušati državnog poslanika i bivšeg ministra sigurnosti Dragana Mektića, koji je izjavio da je plata poslanika sa ostalim dodacima u državnom parlamentu oko 7.000 KM. Poređenja radi, plata zastupnika u hrvatskom Saboru sa dodacima iznosi od 16-18 000 kuna (oko 4.500 KM). Zastupnici u Saboru mjesečno zasjedaju oko 10 puta, u BH parlamentu prosječno 2 puta mjesečno, a prve godine mandata održane su svega tri sjednice. U hrvatskim medijima puno se više govori i visokim platama saborskih zastupnika, nego što se govori u BH medijima o enormno visokim primanjima parlamentaraca na svim nivoima. Ako uporedimo samo plate najvišeg zakonodavnog tijela ove dvije države, dolazimo do toga da državni parlamentarac u BIH mjesečno zaradi preko 7 prosječnih plata u BIH a hrvatski zastupnik u prosjeku zarađuje 2,5 prosječne hrvatske plate. Svemu ovome treba dodati da je prosječna plata u Hrvatskoj duplo veća u odnosu na BIH, a BDP je veći tri puta u odnosu na BIH. Svemu ovome treba dodati da je jedino u BIH moguće da ministri uporedo primaju plate i poslaničke paušale, a da je u tom jednogodišnjem periodu „dvojnih“ funkcija održano svega tri sjednice parlamenta. Ništa bolja situacija nije ni u Federalnom parlamentu kao i u Skupštini USK, gdje poslanici imaju najviše plate u od svih kantonalnih skupština.
Kada bi se napravila poređenja u odnosu na ostale države, vjerovatno bi došli do podataka da su BH političari , s obzirom na ekonomski razvoj, u samom svjetskom vrhu.
Svemu ovome trebamo dodati i lokalne načelnike općina kojima je Zakon o lokalnoj samoupravi dao prevelika ovlaštenja, što im omogućuje da si isplaćuju velike plate, da dolaze na posao kad žele, da uzimaju dnevnice za eksurzijska putovanja, pa čak i kad putuju u sa radnog mjesta u prebivalište gdje borave. Vrhunac svega je što svaki načelnik može samostalno proglasiti budžet i raspolagati sa njim kako želi, ukoliko nema potrebne većine u OV.
Pored svih drugih, sigurno je da su ovo bitni razlozi zašto mladi masovno napuštaju ovu državu, mnogi kažu da prosto ne mogu više živjeti u okruženju gdje se pojedini političari postavljaju kao gospodari života i smrti, gdje je osnovni kriterij politička podobnost a ne sposobnost i gdje korupcija uništava ono malo zdravog tkiva koje je ostalo u BIH
Trend radio/Mersad Sarajlija
