Nakon neuspjele posljednje sjednice vijeća, ne zna se tačno kakav je omjer snaga u najvišem predstavničkom tijelu Velike Kladuše. Vjerovatno je da se nastavlja blokada OV, što bi u konačnici moglo značiti da je će teško biti usaglašenosti za donošenje bitnih odliuka za funkcioniranje općine.
Ono što je novina u radu velikokladuškog načelnika Fikreta Abdića jesu medijske aktivnosti, kojih gotovo da nije bilo od vremena kada je izišao iz dugogodišnjeg zatvora. Neposredno pred samo sjednicu vijeća, javnost je imala priliku pogledati naručeni maratonski intervju Fikreta Abdića za srbijansku televiziju Happy, u režiji kontraverznog novinara Milomira Marića. Ovaj novinar je u posljednje vrijeme u žiži javnosti po svojim skandaloznim izjavama o tome da se u Srebrenicu sahranjuju tijela ko zna koga, kao i izjavi o logorima u okolini Prijedora za koje je rekao da su ustvari bili sabirni centri otvorenog tipa iz kojih su ljudi slobodno mogli izići.
Skoro tri sata Abdić i Marić su ispred televizijskih kamera razgovarali o dosta tema, najviše o Agrokomercu, Abdićevoj političkoj karijeri, ratnom vremenu a sve sa tendencijom da se aktuelni velikokladuški načelnik predstavi kao veliki ekonomski stručnjak, lider i vizionar.
U odgovorima na postavljena pitanja Abdić je koristio za njega karakteristične floskule, “ja sam bio prvi, ja sam imao viziju”… Ono što je već postalo poznato jeste da Abdić sebe konstantno želi predstaviti kao žrtvu, kao nekoga koji se nikad nije uplašio a to je izrekao i neutemeljenu izjavom, “ja sam osuđen na pobjedu”.
Prije nekoliko dana pojavio se i i drugi Abdićev medijski nastup za BBC NEWS na srpskom jeziku u kojem se novinar Aleksandar Miladinović pored prošlosti, osvrnuo i na trenutne političke prilike u Velikoj Kladuši. Ono što je evidentno jeste da u jednom i drugom medijskom nastupu, Abdić samo govori o tome da ima viziju ali bez konkretnih stvari koje će uraditi kao prvi čovjek općine kako bi se Velika Kladuša pomjerila sa začelja razvijenosti u Federaciji. Čak i Strategija razvoja općine za narednih 10 godina, koju je Abdić ponudio OV, nije ništa drugo do hrpa nerealnih projekata, koji nikakve veze nemaju sa modernom tržišnom ekonomijom. Ovakva strategija bi svoje mjesto možda mogla naći u vremenu osamdesetih u kojima on očito i dalje živi. Kada čovjek od 82 godine u medijskom nastupu izjavi “ići ću u penziju kad ne budem više mlad“, onda nam svima treba biti jasno o kakvoj se osobi radi.
Abdić očito ima povjerenje jedino u srbijanske novinare, za bosanske medije je i dalje zatvoren jer se na taj način izbjegava suočiti se sa neugodnim pitanjima koja bi mu mogla biti postavljena.
M. Sarajlija/Trend radio
