Širom svijeta danas se obilježava Svjetski dan zaštite ozonskog omotača, u spomen potpisivanja najuspješnijeg međunarodnog sporazuma kojim je omogućeno spašavanje ozonskog omotača od negativnih posljedica ljudskog djelovanja, Montrealskog protokola 1987. godine.
Svrha obilježavanja ovog dana je podizanje svijesti o problematici ozonskog omotača te istraživanju načina kako ga očuvati.
Ujedinjene nacije su 16. septembar proglasile Svjetskim danom zaštite ozonskog omotača, te se on obilježava od 1994. godine.
Glavna uloga ozona je zaštita Zemlje od štetnih Sunčevih zraka, koji na taj način pomaže očuvanju život na planeti. Međutim kada u školama učimo o ozonskom omotaču, najčešće samo govorimo o problemu ozonskih rupa.
Naučnici su počeli još u kasnim 1970-im istraživati ozonski omotač i već tada su digli uzbunu ukazujući da ga čovječanstvo polako uništava. Prva ozonska rupa je otkrivena davne 1985. godine nad Južnim polom, te je ovo otkriće ubrzo postalo primjer kako čovjek može ošteti Zemljinu atmosferu.
Ozonske rupe uzrokovane plinovima koji se koriste u aerosolima, frižiderima i klima uređajima donijele su veću prijetnju povećanog rasta broja slučajeva raka kože, katarekte, kao i štete na ekosistemima, biljkama i usjevima.
Nakon što su potpisale Montrealov protokol mnoge države su ga odmah počele provoditi. Primarno su države bile fokusirane na smanjenje korištenja hemikalija koje imaju štetniji uticaj na ozon, poput HCFC (hloroflorougljik) i halona, a zatim su se skoncetrisali na smanjenje HCFC-a, čiji je proces trajao sporije s obzirom da ima niži potencijal uništenja ozonskog omotača. Većina se pridržavala rasporeda predviđenog protokolom, a neke zemlje su to učinile čak i prije roka. Kada je HCFC u pitanju plan je pokrenut 1992. gosine, s kratkom pauzom tokom 2015. g. U razvijenim zemljama potpuno ukidanje HCFC bi se trebalo desiti 2030. godine, a za zemlje u razvoju 2040. g. Smanjenjem HFCF-a svijet bi mogao izbjeći porast temeprature Zemljine kugle od 0.4 Celzijusa do kraja vijeka.
Od 2012. g. koncentracija ozonskog omotača je spala sa -0,8% na -0,4% godišnje. To je u suprotnosti s očekivanom brzinom promjena koje bi rezultirale slučajem da su emisije prijavljene u Montrealski protokol tačne. No, bitno je napomenuti da je 2019. godne rupa iznad Antarktika bila najmanja od kada se prate dešavanja u ozonskom omotaču, ali trebaće godine prije nego hemikalije potpuno nestanu iz atmosfere.
Evropska unija je kreirala statistike o primjeni Montreal protokola od 1986. do 2018. godine, odonsno o procentu moguće potrošnje ozonskog omotača (ODP) u odnosu na potrošnju supstanci koje zapravo oštećuju omotač (ODS), gdje možemo primjetiti značajan pad u potrošnji.
Ozonski omotač je bitan za život na Zemlji, stoga se moramo boriti za njegovo očuvanje, kako zbog nas tako i zbog budućih generacija.
Izvor:BHRT
