Danas je veliki dan, Dan državnosti, istinitosti, egzistencije ove zemlje. Nažalost mnogo je onih koji tu državnost poriču, ne vide je, ne mogu je vidjeti pored očitih dokaza njene egzistencije. Mogu mnogi da kažu da Bosna nema svoje državnosti, a ja državnost Bosne vidim u kamenu Žute i Bijele tabije. Pod kupolom Begove džamije, u zvonicima katedrale Srca Isusova, u starom jevrejskom hramu i porti hrama Svete Trojice u Mostaru.
Vidim je i u visokim zidinama Stjepangrada, u kulama Počitelja, Stoca, Bihaća. U zidinama Kastela, u Gradini nad Srebrenikom, u Zamku na Ostrošcu nad kanjonom Une.
I da. Državnost Bosne teče.
Teče ona Unom, Sanom, Savom, Drinom, Vrbasom, Miljackom, Bosnom, Koranom, Lašvom i Željeznicom i mnogim drugim.. Teče ona i Neretvom a nad njom je savijen prelijepi kameni luk grandioznog Staroga mosta.
Državnost Bosne se vidi svugdje.
Ja je vidim i u lukovima ćuprije na Drini, u Arslanagića mostu. Vidim je u Drveniji, u Latinskoj i Kozijoj ćupriji, u Rimskome i svim mostovima njenim..
A njenu ljepotu vidim i kad prolazim Medenim poljem, kad se penjem na Plješevicu, Grmeč, Manjaću, dok šetam Romanijom i Igmanom, dok se penjem žičarom do Trebevića.
Vidim je, ima je. Ima te državnosti u svakom kutku ove zemlje.
“Ima je” govore i kameni spavači kod Stoca i oni što se u muzeju čuvaju
“Ima je” govori i Bobovac i Jajce kraljevske utvrde.
“Ima je” svugdje ali je ne primjećujemo.
Mi je zaboravljamo!
Odričemo je se!
A sjetimo je se samo 25.novembra.
I onda se čudimo i žalimo na stanje u ovoj zemlji. Svaki dan je Dan državnosti. Svaki dan, svaki minut o njoj priča priču. Poslušaj je! Nemoj misliti da će promjenu donijeti “neko drugi” već se pokreni. Budi koristan svojoj porodici, svojim prijateljima, svojoj zajednici. Budi svijetla tačka u ovom mraku i vidjet ćeš da će i drugi početi sjati. Čini to s ljubavlju prema ovoj zemlji, jer joj upravo ti trebaš vratiti sjaj…
